Kada se ne hranimo ljubavlju i strašću, hranimo se...svime preostalim
Čudna je to stvar... ta hrana. I cijela ta priča oko hrane. Sve se vrti oko toga kada bolje promislis. Zbunjuje me to. Čak i ljubav i to ima jako puno veze sa hranom; afrodizijaci, snagu za ..khm ljubav.. nam daje hrana, zatim i ona svima dobro poznata izreka
Ljubav ide kroz želudac
Sada kako su praznici i kako sam dobila novu pečnicu, jednostavno ne izlazim iz kuhinje. To mi je možda najdraže mjesto u cijelome stanu. Jako je lijepo i modernistički uređena tako da je i ugodna oku, a kada otkriješ koje sve mogučnosti pruža.... ♥
Ja nisam čak tipičan tip cure, koja samo voli peći kolače i ukrašavati ih šlagom i čokoladnim mrvicama :D Ja jednostavno obožavam spravljati jela iz različitih kuharica, od meksičke, kineske, talijanske idr.
Još mi je veći gušt kada se nađem doma oko ručka a mama se još nije vratila s posla pa sama moram zaviriti u frižider i smisliti što bi sve mogla napraviti. Pa ono prekopavanje po ladicama i policama u nadi za pronalaskom magičnog sastojka ^^ neprocjenjivo
Ugl. kao sto sam spomenula, početkom ovih praznika, što sam više kući t više shvačam koliko se sve vrti oko hrane. Probudim se, pa jedem. Odmorim se pa idem u dućan po hranu. Zatim spremam tu hranu u nešto jestivo. Zatim se skupi obitelj pa jedemo. Poslje ručka spremamo stol i čistimo ga od hrane . Odmaramo se pa probavljamo hranu. Razmišljamo što bi slatkog mogli pojesti za odmor tj. nagradu. Navečer opet ponavljamo scenarij od podneva ili se uređujemo, skupljamo svi zajedno i idemo vani po neku hranu naravno.
Ili nas boli želudac, od hrane.
Ili smo iskompleksirani i mrzimo samog sebe zbog viska kilograma koje uzrokuje... znate već.
Idemo na dijete.. jao to je najgori dio u svemu.
Sada dolazi taj dio u kojemu mučimo i uništavamo sami sebe zbog neke glupe stvari zvane dijeta
Nije nepregledan broj dijeta kriv što milijuni ljudi ne uspijevaju smršavjeti nego ččinjenica da nema čudotvorna lijeka za mršavljenje! Ljudi odbijaju to shvatiti, nego im je lakše reći
"Od sutra sam na dijeti."
ili
"Ova dijeta je loša, samo sam se još zdebljala"
No šalu na stranu, postoje neke neugodne istine: dijeta vam neće pomoći da trajno smršavite,a možete i oboljeti. Uostalom kada bolje pogledamo, punije osobe koje se bave sportom žive većinom zdravije od lijenih mršavica.
Mislim da,tko uistinu želi trajno smanjiti tjelesnu težinu, ma kako mu to teško palo, treba promijeniti život.
Istražujući tako o dijetama otkrila sam da dijeta ima više nego izgovora za ne ići na dijetu.
Atkinsonova dijeta, weight-watchers dijeta, polymeal dijeta, F.X.Mayerova dijeta, niskoglikemična dijeta, kombiniranje hrrane prema dr. Hayu, UN dijeta, Perriconeova dijeta, Sonoma dijeta, Mjesečeva dijeta, Dijeta negativnih kalorija, South beach dijeta, Limunova dijeta, Anticelulitna dijeta, ... da nastavim?
Zatim, osvrnimo se na turizam.
Koja je jedna od prvih stvari koje učinite kada dođete u neku novu državu? Ne odete u restoran i naručite svoje najdraže jelo ili bilo što drugo jednako jestivo. Ne. Većina ljudi ode u restoran s "najpoznatijim mađarskim pitama" ili u najbolji "sushi restoran" isl. Uvijek kada se upoznajemo s novom kulturom, prvo s čime se upoznajemo je njihova hrana i kuhinja.
To je ajde, po meni jedna vrlo pozitivna strana hrane tako da, ajde 1 bod za hranu...:P Al opet dokazujem i da se i tu sve vrti oko hrane!
Godinama hrana je čak i bila način plačanja a čime su se ljudi bavili prije pojave tercijarnih i kvartarnih djelatnosti? Većinom hranom. Ljudi bi se rodili da bi još kao djeca obrađivali hranu, zatim bi s godinama tu hranu prodavali da bi mogli prije svega, sebi i svojoj obitelji osigurati isto. A kada bi im se proizvodnja hrane smanjila ili bi, nedaj bože, došlo do "godine bez uroda", ljude bi se kaznilo oduzimanjem imovine, i zemlje za uzgoj hrane.. i šta sad?
Ajde bar nema diskriminacije i svi jedu sve pa nema rasprava i svađa oko prava na izbor.O gle čuda, ima i toga :)
Vegani su najradikalniji i u potpunosti izbjegavaju životinjske proizvode, uključujući i odjeću i obuću životinjskog podrijetla i sve kemijske proizvode koji su testirani na životinje.
Semivegetarijanci izbjegavaju crveno meso, a konzumiraju piletinu i ribu.
Ovolaktovegetarijanci jedu jaja i mliječne proizvode.
Laktovegetarijanci jedu mliječne proizvode.
Peskovegetarijanci jedu ribu.
Frutarijanci jedu samo plodove.
Fleksiterijanci prilagođavaju svoju prehranu.
Makrobiotičari jedu hranu prema propisima makrobiotike, može uključivati i izbjegavanje mesa iz zdravstvenih razloga, ravnomjeran unos svih namirnica, uzimanje samo onih namirnica koje su dostupne u prirodnom okolišu u kojem se osoba nalazi.
Nemoram ni govoriti o žestokim raspravama koje se vode oko sveždera i vegeterijanaca. A drastični postupci kojima vegeterijanci protestiraju i pokušavaju "preobratiti cijeli svijet na svoj način" ? (ovo sam ovako rekla da bi dočarala borbenost duha, da nebi bilo da se opredjeljujem za strane :D)
Najbolje su mi rasprave i argumenti za i protiv...
Vegeterijanac:Da bi se proizveo 1 kg mesa potrebno je oko 200.000 litara vode, dok za proizvodnju 1 kg pšenice treba samo 110 litara vode.
Svežder:: "Kada već neželiš jesti životinje, zašto im onda pojedeš svu hranu?"
Vegeterijanac:Za razliku od prirodnih mesojeda koji mogu pojesti prekomjerne količine zasičenih masti bez opasnosti da dođe do začeplenja arterija, kod ljudi, kao i biljojeda, zbog zasićenih masti u prehrani dolazi do razvoja arteroskleroze.
Svežder:: "Da je čovjek biljojed, ne bi vegetarijanska prehrana bila toliko komplicirana."
I onda kreću one spike da su vegeterijanci licemjerni jer jedu ribu.. hahahaha prestrašno, nebi se čudila da 3. svjetski rat izbije zbog "licemjernih vegeterijanaca" i "krvoločnih ubojica-sveždera"
Iako se smatram svežderom, nemam ama baš ništa protiv vegeterijanaca tako da su mi ove akuzacije i dubokoumne rasprave, naprosto smiješne.
Poanta je da se u toj hrani skriva neka zavjera!!
Hmhm... ljudi stalno smišljaju neke nove gluparije poput jedenja živih hobotnica na štapiću (wtf?) samo da bi privlačili pažnju.
A o broju kuharica i tv showova na temu kuhanja da ne govorim...
(Makar skrušeno priznajem da posjedujem više od jedne kuharice Jamiea Olivera -Golog Kuhara, i gledati njegovu emisiju mi je ravno gledanju nekog novog i napetog filma ^^)
Enivej, odoh ja neš pojesti. LOL. Laku noć svima :))
27.06.2009. | 01:13 |
| 84 |
Komentiraj |
Isprintaj |
#
O ljubavi i strasti
Čime započeti svečani prvi post nego temom koja priliči tako značajnom postu. Tema koji se vrti od vijeka vijekova i vrtit će se još toliko. Ljubav. I paralelno s tim, njena vječna saveznica, Strast.
I najrezerviranija osoba treba ljubav, pažnju, njegu i svakako strast. Koliko puta dnevno vas prevlada taj osijećaj, jaći od svih drugih?
Volite li se ljubiti? Jeste li ikada bili žrtvom nekontrolirane strasti? Poludijeli od same čežnje i opijeni proteklom ljubavnom noći? Eh, ono što ste možda uvijek naslućivali sada je i biokemijski dokazano : znaći jaki nas osjećaji čine sretnima, ovisnima, a katkada i - ludima...
Osobno najdraža od priča iz grčke mitologije mi je ona o Amoru i Psihi.
Tako je lijepa Psiha morala obećati da boga ljubavi kojiju je svake noći posjećivao, nikada neče pogledati pri svjetlu. kada je jednom ipak upalila ulnu svjetiljku, Amor se probudio i nestao
Ta nas bajka treba upozoriti da otvoreni pogled u samo lice ljubavi takoreći, može završiti njezinim gubitkom.
No.. jeli čar ljubavi danas stvarno otkrivena? Razno razni znanstvenici, pomoću računala, zaviruju u središte našeg emotivnog života- u sam mozak. Proučavaju neurotransmitere i hormone koji nam kruže tijelom i pokošavaju uporno odgonetnuti biokemijske sastave koji nas već stotinama i tisućama godina obmanjuju.
Obmanjuju. Volim tu riječ. Kako bi Jacques Anatole François , francuski književnik i dobitnik Nobelove nagrade, rekao:
Bez obmane bi čovječanstvo umrlo od očaja i dosade.
Vratit ću se na jedno od svojih hipotetskih pitanja koje sma postavila pri početku posta "Volite li se ljubiti?" teško da će netko negirati odgovor na ovo pitanje. Ipak je poljubac slatki početak i uvijek može još malo zasladiti kraj :) Dakle počevši s poljupcem (kao što počinje i svaka dobra ljubavna priča) zaključujemo; Kroz usta protječu zrak i govor i hrana ulazi u tijelo. Usta su vrata u naš unutrašnji život pjesnički rečeno, i u metafizičkom smisslu su prolaz za dušu.
Prema Platonu (opet se vračam na tako obožavane grčke filozofe,a Platon je svakako potreban u ovoj temi o ljubavi i strasti ) "Pri poljupcu duša dolazi do usana kako bi napustila tijelo" Naravno, platonski je poljubac isključivo trebao služiti nečem duhovnom i dubokom, a ne tjelesnoj požudi.
Eh sad bi se opet vratila na znansvenike (koji naravno za sve imaju točku na i); Oni na poljubac gledaju...drukčije, ali svakako prilično zanimljivo, bar meni.
Glad i žeđ za tuđim usnama bihevioristi povezuju s načinom prehrane nekih vrsta majmuna:iz usta u usta. Drugi pak vjeruju da su naši preci ližući životno važnu sol s kože otkrili zadovoljstvo u dodirivanju (baš me zanima koliko im je za to bilo potrebno )
I sad dolazimo do "the otkrića"... američki anatom David Berliner (mudar čovijek koji je među prvima na tržište lansirao toaletne vode s feromonima za muškarce i za žene) smatra da otkrio kemijsku pozadinu poljupca: "Poljubac služi upijanju feromona koje izlučujemo preko kože". Taj nam je zaključak zasigurno objasnio sve
I eto, sad ja ne razumijem čemu svi ti znanstvenici imaju potrebe za stvaranjem ovih bedastih definicija, kada je sam poljubac i smaa ljubav nešto neozbiljno što se jednostavno nemože definirati. To je osiječaj a osiječaji nisu opipljivi niti ih se nemože dokazati. Mislim ti uvijek možeš reći da si bolestan i da te boli glava, ali kako češ to dokazati? Isto tako sa ljubavlju, zar ne?
Nisam napomenula još jedno briljantno objašnjenje ljubljenja ; Ljubljenje je oblik njušenja! Doduše kada bolje pogledamo njuh je svakako vrlo važno osijetilo u ovom području. Nekim je pokusima utvrđeno da ljudski feromoni utječu direktno na hipotalamus, dio mozga koji upravlja upravo nagonima i vegetativnim funkcijama.
A kad smo već kod osjetila, inače najvažnije osjetilo, vid, pri poljupcu se uglavnom isključuje. Svi znamo da je to zato jer nam je onda osijetilo dodira snažnije.
No dašak mirisa, određena glazba ili određena haljina biti će dovoljni kako bi se valovi uzbuđenja od tih osijetila uputili u naš mozak.
Ali zašto nas strast udara kao grom iz vedra neba? Mora li čovjek prvo izgubiti glavu da bi s nekim uopće mogao biti? I zašto ponekad prvo dođe strast pa ljubav a zašto je ponekad obrnuto?
Da sada vidim znanstvenike i njihov odgovor na ovo pitanje!
25.06.2009. | 16:05 |
| 18 |
Komentiraj |
Isprintaj |
#